Rizici klađenja za mlade i uloga prepaid bonova

Uredništvo «Paysafecard Kladjenje» 20 lipnja, 2026 Vrijeme čitanja: 5 min

Rizici klađenja za mlade i uloga prepaid bonova

Ovo je tema o kojoj pišem s punom ozbiljnošću koju zaslužuje. Kao stručnjak za digitalna plaćanja u klađenju, svjestan sam da sustavi koje analiziram nisu neutralni — oni olakšavaju pristup aktivnosti koja za maloljetnike nije namijenjena i koja za dio mladih ljudi može imati ozbiljne posljedice. Prepaid bonovi, uključujući paysafecard, igraju specifičnu ulogu u ovoj dinamici — i tu ulogu treba jasno razumjeti.

Istraživanje Fakulteta za edukaciju i rehabilitaciju pokazalo je da je 72,9% srednjoškolaca u Hrvatskoj barem jednom kockalo, a 12,9% ispunjava kriterije za visokorizično kockanje. Ti podatci nisu marginalni — govore o gotovo tri četvrtine adolescenata koji su imali kontakt s klađenjem i o svakom osmom koji pokazuje obrasce ponašanja koji upozoravaju na problem. U državi koja procjenjuje da ima više od 40.000 osoba s problemom ovisnosti o kockanju, korijenski uzroci očito sežu u adolescenciju.

Razmjeri problematičnog klađenja mladih u Hrvatskoj

Kad sam prvi put vidio podatak o 72,9% srednjoškolaca, provjerio sam ga dvaput. Broj je visok, ali kontekst je bitan — “barem jednom kockalo” uključuje spektar od jednokratnog iskustva do redovitog klađenja. Ono što zabrinjava nije sam kontakt, nego postotak koji prelazi u rizičnu kategoriju.

Tih 12,9% visokorizičnih mladih kladitelja nije apstraktna statistika. To su adolescenti koji klade s novcem namijenjenim drugim potrebama, koji lažu o klađenju, koji pokušavaju “vratiti” gubitke povećavanjem uloga, i koji osjećaju nemir kad ne mogu pristupiti klađenju. U društvu koje procjenjuje da ovisnost o kockanju izravno pogađa oko 200.000 članova obitelji ovisnika, problem klađenja mladih nije samo individualni — on je obiteljski i društveni.

Ivana Kekin, zastupnica Možemo!, izjavila je nakon usvajanja novog zakona da je zadovoljna što je zakon u drugom čitanju napravio veliki korak prema javnom interesu i zaštiti zdravlja građana, posebno djece i mladih. Ta izjava odražava politički konsenzus koji rijetko postoji na drugim temama — zaštita mladih od prekomjernog klađenja pitanje je oko kojeg se slažu različite političke opcije.

Marko Babić iz Hrvatske Lutrije naglasio je za Yogonet u 2025. da njihov angažman u prevenciji nije PR vježba, nego dio europskog projekta s Vijećem Europe i devet država članica usmjerenog na istraživanje mentalnog zdravlja mladih i smanjenje visokorizičnih ponašanja poput kockanja. Ta suradnja na europskoj razini pokazuje da Hrvatska ne pristupa problemu izolirano, nego kao dio šire inicijative koja kombinira istraživanje, prevenciju i regulaciju.

Pristupačnost klađenja ključni je faktor rizika za mlade. Online kladionice dostupne su 24 sata dnevno sa svakog uređaja s internetskom vezom. Fizičke kladionice — kojih u Hrvatskoj ima više od 2.000 — prisutne su u gotovo svakom kvartu. Prepaid bonovi dostupni su na kioscima bez provjere dobi pri kupnji samog bona. Svaki od tih kanala pristupa ima vlastite mehanizme kontrole, ali nijedan nije savršen.

Zakonski i tehnički mehanizmi zaštite maloljetnika

Registar Igrača, pokrenuo ga je HZJZ u studenom 2025. godine, prvi je nacionalni sustav samoiskključenja na Balkanu. Iako je primarno dizajniran za odrasle koji žele zabraniti sebi pristup klađenju, sustav ima implikacije i za zaštitu mladih jer stvara infrastrukturu za sustavnu kontrolu pristupa svim licenciranim platformama.

Zabrana kladomata u ugostiteljskim objektima od 2026. godine izravno cilja pristupačnost klađenja za mlade. Kladomati u kafićima bili su kanal kojim su adolescenti — ponekad uz znanje, ponekad bez znanja osoblja — pristupali klađenju u fizičkom okruženju s minimalnom kontrolom. Uklanjanje kladomata iz kafića ne eliminira problem, ali uklanja jedan od najlakše dostupnih kanala.

Online verifikacija dobi obavezna je za sve licencirane kladionice, ali njezina učinkovitost ovisi o implementaciji. Neke platforme zahtijevaju predočenje osobnog dokumenta pri registraciji, dok se druge oslanjaju na samodeklaraciju dobi — metodu koja je trivijalno zaobilazna za bilo kojeg adolescenta s pristupom internetu.

Prepaid bonovi, uključujući paysafecard, zauzimaju specifičnu poziciju u ovoj dinamici. Kupnja bona na kiosku ne zahtijeva provjeru dobi — prodavač prodaje platni instrument, ne pristup klađenju. Verifikacija dobi odvija se na razini kladionice, ne na razini platnog sustava. To znači da mlada osoba može kupiti paysafecard bon bez problema, ali ga ne bi trebala moći koristiti na licenciranoj kladionici koja provodi adekvatnu provjeru dobi.

Ključna riječ je “adekvatnu”. Jačina zaštitnog lanca jednaka je jačini najslabije karike. Ako kladionica prihvaća samoizjavu o dobi bez dodatne verifikacije, ni najsigurniji platni sustav ne može spriječiti maloljetnika u pristupu. Odgovornost za zaštitu mladih ne leži na paysafecardu ili bilo kojem platnom instrumentu — leži na operatorima koji moraju provjeravati dob, na regulatorima koji moraju provoditi propise, i na roditeljima koji moraju razgovarati s djecom o rizicima klađenja.

Za one koji žele dublje razumjeti alate samoograničenja dostupne u Hrvatskoj, vodič o odgovornom klađenju pokriva specifične mehanizme za kontrolu pristupa i potrošnje.

Kreirao urednički tim «Paysafecard Kladjenje».